Grafike, višebojne Iitografije, originalni komenotisci mladog Branimira Davida Kusika, koji izlazi iz ljubljanske akademije, određuju onaj dio svijeta umjetnosti u kojem je ostala misao poparta, aktivno prisutna i danas. Poruka poparta kao tematike („nepersonalna heraldika industrijskih i patriotskih insignija“ – Allen Koprow), kao obrađene tehnike (šablone, rasteri, fotokopije) i konačno kao realni životni koncept u potrošačkom društvu. Kusik znači izlazi iz utvrđene novodobne tradicije, konkretnije iz likovnog nazora o kolažu, kao što su ga počeli oblikovati neki predstavnici iz skupine novih realista oko P. Restanija godine 1960., o kolažu koji se naravno mora podrediti grafičkoj tehnologiji. Autentičnost toga kolaža zbog toga nije niti izdaleka okrnjena, jer je baš grafički medij prikazivao Kusiku određene istraživačke metode u samoj likovnoj posredno i u idejnoj koncepciji. Pri tome upozorimo na smišljen izbor likovnih elemenata, na sintezu čitavog crteža, namjenski izabranih, doduše već adaptiranih od bilo kuda, rasterskih klišeja, ekspresivnih oznaka boje i čistog, praznog prostora-plohe no jednoj strani, ustvari na neku vrst idejne konceptualizacije, na stapanje većih značajnijih struktura, konkretno nepersonalne heraldike, stopljene sa odrazom masovnog, modno-potrošačkog produkta, blue jeansa. A to su strukture koje očito uvjetuju Kusikovo viđenje potrošačkog svijeta. (A. Bassin, 1977.)